Postojanje neformalnog ugovora može se dokazivati na različite načine, bez obzira na to što ugovor nije sastavljen u pismenoj formi. Neformalni ugovori su oni ugovori za čije zaključenje je dovoljna prosta saglasnost volja. Oni se mogu zaključiti i konkludentnim radnjama. Dakle, kako se dokazuje postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi?
Sadržaj članka:
Da li ugovor mora imati određenu formu
Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je Zakonom drukčije određeno.
Zahtjev zakona da ugovor bude zaključen u određenoj formi važi i za sve kasnije izmjene ili dopune ugovora, ali su punovažne kasnije usmene dopune o sporednim tačkama o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno ukoliko to nije protivno cilju radi koga je forma propisana.
Punovažne su i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obaveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana.
Zakon o obligacionim odnosima FBiH, član 67. stav 3.
Kako se dokazuje postojanje ugovora
Za veliki broj ugovora nije propisana stroga zakonska forma. Zaključivanjem ugovora stranke zasnivaju obligaciono-pravni odnos, te stiču prava ili preuzimaju obaveze.
Kao posljedica neformalnosti, često se događa da strane nisu u mogućnosti dokazati postojanje ugovora jer on nije sastavljen u pisanoj formi.
Neformalni ugovori obično se ne formaliziraju putem pismene forme, već se temelje na verbalnom dogovoru između stranaka.
Zahvaljujući tom dogovoru, pojedinci ugovaraju svoje obaveze i prava. Iako su neformalni ugovori validni i uvažavaju se kao i ugovori u pisanoj formi, ponekad postoje problemi s dokazivanjem njihovog postojanja i obaveza u njima sadržanih.
Postojanje ugovora koji nije u pismenoj formi može se dokazivati na različite načine, u zavisnosti od zakona koji ga reguliše i okolnosti slučaja. Neki od načina dokazivanja su:
- Direktni dokazi: kroz svjedočenje strana ili svjedoka, korištenje različitih dokumenata koji indiciraju da postoji određeni ugovorni odnos, e-mailovi u kojima se iz prepiske može zaključiti postojanje odnosa, fotografije i slični dokazi.
- Indirektni dokazi: kroz ponašanje strana u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza prema ugovoru ili primanje plaćanja.
- Presumpcije ili pretpostavke: ponašanja koja dopuštaju da se opravdano pretpostavi postojanje ugovora u određenim situacijama, kao što su naprimjer korištenje stvari ili usluga.
U svakom slučaju, potrebno je dokazati da su strane imale namjeru sklopiti ugovor, da su postigle dogovor o svojim obavezama i da su strane spremne poštivati taj dogovor.
Svjedočenje strana ugovora
Svjedočenje strana ugovora podrazumijeva da strane ugovora svjedoče o postojanju, sadržaju i okolnostima sklapanja ugovora. To uključuje njihove iskaze o tome kako su postigle dogovor, šta su se dogovorile i kada su se dogovorile, kao i bilo koje druge relevantne činjenice vezane za ugovor.
Svjedočenje strana može se odnositi na pismene dokaze, kao što su e-mailovi ili drugi dokumenti, kao i na usmene dokaze, kao što su razgovori i telefonske konverzacije. Strane također mogu svjedočiti o svom ponašanju u skladu s ugovorom, kao što su ispunjavanje obaveza ili primanje plaćanja.
Svjedočenje strana može biti korisno u dokazivanju postojanja i sadržaja ugovora, posebno kada nema pismenih dokaza.
Međutim, svjedočenje strana također može biti sumnjivo, jer svaka strana može imati interes u stvaranju ili izbjegavanju određenih činjenica.
Zbog toga, svjedočenje strana mora biti pažljivo procijenjeno u svakom slučaju.
Dokumentacija
Različita dokumentacija se može koristiti za dokazivanje postojanja ugovora kao pismeni dokaz ugovora. To može uključivati:
- Pisane tragove, što podrazumijeva svaki pisani dokument koji se može povezati sa predmetom ugovora, a koji je napisan i potpisan od strana.
- Korespondenciju poput e-mailova, pisama, faxova i druge vrste korespondencije između strana mogu poslužiti kao dokaz sklapanja ugovora i dogovora oko njegovog sadržaja.
- Računi i fakture, potvrda o plaćanju ili primanju novca može poslužiti kao dokaz ispunjavanja obaveza iz ugovora.
- Bilo koji drugi dokumenti koji se odnose na ugovor.
Ukupna dokumentacija može pružiti direktan dokaz o postojanju ugovora i njegovom sadržaju. To može biti od koristi u slučajevima sudskih postupaka vezanih za ugovor.
Međutim, također je važno procijeniti vjerodostojnost i relevantnost dokumentacije i procijeniti da li sama dokumentacija stvarno dokazuje postojanje ugovora.
Poslovni odnos
Još jedan način dokazivanja je preko poslovnog ponašanja.
Ako su se ugovorne strane ili njihovi uposlenici ponašali na način koji je usklađen sa svrhom ugovora, to može se smatrati dokazom postojanja ugovora.
Poslovni odnos se može koristiti kao dokaz postojanja ugovora kada nema pismenog ugovora ili druge dokumentacije. Radi se o situaciji u kojoj strane djeluju u skladu s ugovorom, čak i ako nije potpisan pismeni dokument.
U tom smislu, poslovni odnos se može dokazati okolnostima kao što su:
- Ispunjavanje obaveza: ako strane redovno izvršavaju svoje obaveze prema ugovoru, to može biti indikativno za postojanje ugovora.
- Plaćanje: ako strana prima plaćanje za svoje usluge ili robu, to također može ukazivati na postojanje ugovora.
- Korištenje proizvoda ili usluga: ako se strana redovno koristi proizvodima ili uslugama druge strane, to može ukazivati na postojanje ugovora.
- Korisničko ponašanje: ako se strana ponaša u skladu s ugovorom, kao što je korištenje usluga u okviru dogovorenih uvjeta, to može biti dokaz postojanja ugovora.
Preporučljivo je da se neformalni ugovori redovno zabilježe na neki vidljiv način, kako bi se izbjegli potencijalni problemi prilikom dokazivanja postojanja ugovora u budućnosti.
Napomena: Svi dokazi moraju biti relevantni i u skladu sa zakonima kojima se reguliše dokazivanje u određenoj zemlji.
Podržite Pravni blog
Ukoliko vam se ovaj članak dopadne i smatrate da sadrži korisne informacije, podržite naš rad. Možete da ga podijelite sa prijateljima i pomognete nam da se riječ o Pravnom blogu pročuje. Ovo je naša FACEBOOK STRANICA, TWITTER PROFIL, LINKEDIN, YOUTUBE.
Pravni blog odgovara na vaša i pitanja onih koji ga održavaju i mjesto je gdje autori iznose svoje stavove. Naši pravnici ne daju pravne savjete, niti tvrde da je njihovo tumačenje tačno ili da u međuvremenu nije došlo do izmjene propisa, niti odgovaraju za štetu koja nastane njihovom primjenom.
Zabranjeno je kopiranje članaka sa Pravnog bloga. U slučaju da koristite dio našeg članka potrebno je da na početku napišete da se radi o našem članku, te da se linkuje direktno na članak.