Zakon o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 26/16, 89/18) uređuje pitanja koja se odnose zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa. U ovom članku govorimo o tome šta donose Izmjene Zakona o radu FBiH.
O ovim temama smo pisali i ranije, a članke možete pogledati klikom na neku od podebljanih i podvučenih riječi iz uvoda.
Sadržaj:
Značaj Zakona o radu
Zakon o radu jedan je od najznačajnijih procesa u svakoj demokratskoj državi imajući u vidu značajan utjecaj na izuzetno velik broj građana, kao osnovni zakon za uređivanje radnih odnosa. To je osnovni propis za zaštitu prava građana na rad, kao i na sprečavanje diskriminacije po bilo kojoj osnovi, često i zaštitu onih koji ne bi bili u mogućnosti da se efikasno suprotstave poslodavcu u slučajevima kada radnici bivaju zloupotrijebljeni ili ih se tretira na nepravedan način.
Izmjene Zakona o radu FBiH 44/22, od 8.6.2022. godine
Zakon o izmjenama Zakona o radu objavljen je u Službenim novinama Federacije BiH, broj: 44/22, od 8.6.2022. godine.
Član 1.
U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), u članu 114. stav (1) riječi: “dužan je” zamjenjuju se riječju “može”.
U stavu (3) riječi: “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.”, zamjenjuju se riječima: “osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa.”.
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.
U izvornom tekstu, Zakon o radu FBiH u članu 114. reguliše zaštitu prava iz radnog odnosa.
Prije predmetnih izmjena, stav 1. ovog Člana glasio je:
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa dužan je u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Također izmijenjeni stav 3. istog člana glasio je:
Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog člana, osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom.
Prethodne izmjene usklađuju Zakon o radu FBiH sa presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-16/18 od 26.02.2020. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 23/20).
U skladu sa osnovnim Zakonskim rješenjem, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom nije mogao zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. ovog Člana.
Izmjena stava 3. navedene odredbe izvršena je na način da je predviđeno da radnik ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ako prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava 1. “osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom”, umjesto “u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa”, kako je bilo predviđeno osnovnim tekstom zakona.
Na ovaj način osigurava se pravo radnika na slobodan pristup sudu koje je ranije bilo ograničeno.
Izmjene i dopune Zakona o radu FBiH broj 39/24 od 29.05.2024. godine
U “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 39/24 od 29.05.2024. godine objavljen je Zakon o dopunama Zakona o radu.
ZAKON O DOPUNAMA ZAKONA O RADU
Član 1.
U Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16, 89/18 i 44/22), iza člana 166., dodaje se novi član 166a. koji glasi:
Član 166a.
(1) Izuzetno od člana 166. za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova i sa studentom, odnosno sa licem upisanim na akreditovanu visokoškolsku ustanovu koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja na način utvrđen statutom visokoškolske ustanove, u skladu sa propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji.
(2) Ugovor iz stava (1) ovog člana, može se zaključiti isključivo za poslove koji nisu poslovi sa povećanim rizikom u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu, te za poslove za koje se kod poslodavca zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme (sezonski i pomoćni poslovi), sa punim ili nepunim radnim vremenom.
(3) Ugovor iz stava (1) ovog člana lice može zaključiti najviše dva puta u toku jedne kalendarske godine, na period koji može ukupno trajati najduže 180 dana u toku kalendarske godine.
(4) Lice koje zaključuje ugovor iz stava (1) ovog člana, dužno je dostaviti poslodavcu odgovarajući dokaz (potvrdu ili uvjerenje) o svom statusu, izdat od strane akreditovane visokoškolske ustanove kod koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja.
(5) Lice iz stava (1) ovog člana ne može biti mlađe od 18 niti starije od 26 godina života.
(6) Licu iz stava (1) ovog člana koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uvjetima kao i za radnike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.”.
Član 2.
U članu 171. u stavu (1), iza tačke 71. dodaje se nova tačka 72. koja glasi:
“72. postupi suprotno odredbi člana 166a. ovog zakona,”
Dosadašnja tačka 72. postaje tačka 73.
Član 3.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Analizirajući Zakon o dopunama Zakona o radu, zaključujemo da donosi značajne promjene u pogledu angažovanja studenata za obavljanje privremenih i povremenih poslova. Uvođenjem člana 166a, studentima se omogućava da sklope ugovor za ovakvu vrstu poslova, bez obzira na način studiranja, bilo da je riječ o redovnom, vanrednom, učenju na daljinu ili kombinaciji ovih metoda. Ovo pruža fleksibilniju priliku za studentski rad, uz uslov da poslovi nisu rizični i da spadaju u kategoriju sezonskih ili pomoćnih poslova.
Postavljeni su i jasni vremenski okviri – ugovor se može zaključiti najviše dva puta godišnje, a ukupno trajanje rada ne smije prelaziti 180 dana u kalendarskoj godini. Studenti koji žele raditi na ovaj način moraju poslodavcu dostaviti dokaz o svom statusu na visokoškolskoj ustanovi, a pravo na ovaj oblik rada imaju samo osobe starije od 18 i mlađe od 26 godina.
Dopune zakona također osiguravaju studentima određena prava, poput odmora tokom rada i prava u vezi s penzijskim i invalidskim osiguranjem, što doprinosi boljoj zaštiti ove kategorije radnika.
Osim toga, izmijenjen je član 171. kako bi se sankcionisalo postupanje suprotno odredbama člana 166a, čime se osigurava dosljedna primjena novog zakonskog rješenja. Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Podržite Pravni blog
Ako vam je ovaj članak koristan, podržite nas dijeljenjem sa prijateljima. Pratite nas na Facebook, Twitter, LinkedIn i YouTube.
Pravni blog je informativan i ne pruža pravne savjete. Autori iznose lične stavove i ne garantuju tačnost tumačenja zakona. Više informacija u odricanju odgovornosti.
Sadržaj je zaštićen. Kopiranje nije dozvoljeno, ali možete koristiti dio teksta uz obavezno navođenje izvora i direktan link na članak.