“Qui tacet consentire videtur” je latinski izraz koji se u pravnom kontekstu često prevodi kao “Ko šuti, smatra se da se slaže” ili “Onaj Ko šuti, dopušta”. Ovo načelo se primjenjuje u situacijama u kojima se od nekoga očekuje da izrazi svoj pristanak na nešto, a on ne izražava svoje mišljenje ili se ne protivi. Znači li šutnja uvijek odobravanje?
Sadržaj članka:
Znači li šutnja odobravanje
Općenito govoreći, u pravu Bosne i Hercegovine šutnja se ne smatra odobravanjem. Naprimjer, ukoliko u toku suđenja optuženom bude postavljeno pitanje da li je kriv, njegova šutnja neće značiti priznanje, već će biti potrebno utvrditi istinu provođenjem dokaznog postupka, izvođenjem svjedoka, ispravama ili na neki drugi način dokazivanja.
Generalno, kako u pravu Bosne i Hercegovine, tako i u većini drugih pravnih sistema, odobrenje se može izraziti na različite načine, poput pismene i usmene izjave ili potpisivanjem dokumenta, konkludentnim radnjama, ili nekim drugim nedvosmislenim ponašanjem.
Šutnja obično nije dovoljna da bi se smatrala izricanjem odobrenja.
Međutim, ukoliko je postavljen zahtjev za donošenje presude zbog propuštanja, odnosno ukoliko tužena strana ne dostavi odgovor na tužbu u ostavljenom roku, šutnja će značiti odobravanje, te će sud udovoljiti tužbenom zahtjevu.
Dakle, u određenim situacijama, šutnja može biti protumačena kao odobravanje. Naprimjer, ako neko ima priliku dati izjavu ili se protiviti nekoj odluci, a ne učini to, to bi moglo biti protumačeno kao pristanak na tu odluku ili situaciju.
Šta je litiskontestacija
Izraz “litiscontestatio” dolazi iz latinskog jezika i koristi se u pravnom kontekstu za opisivanje situacije u kojoj stranke u sporu jasno i nedvosmisleno izražavaju svoje stajalište u vezi s predmetom spora.
Početak, tok i ishod postupka ovise o ponašanju stranaka u postupku. Pasivno ponašanje stranaka obično ima negativan utjecaj na tok postupka, dok aktivno ponašanje pridonosi bržoj, kvalitetnijoj i ekonomičnijoj pravnoj zaštiti, što zadovoljava interese stranaka i društveni cilj sudske zaštite.
Afirmativna ili pozitivna litiskontestacija
Stav o afirmativnoj litiskontestaciji pasivnosti stranke pridaje smisao priznanja činjeničnih navoda protivne strane (qui tacet consentire videtur – ko šuti, priznaje).
To bi značilo, ukoliko stranka šuti na iznesenu tvrdnju ili postavljeno pitanje, slaže se sa tvrdnjom ili sadržajem pitanja u odnosu na njegovu formulaciju.
Negativna litiskontestacija
Kada je u pitanju negativna litiskontestacija – pasivnosti stranke pripisuje se smisao osporavanja činjeničnih navoda protivnika (qui tacet negare videtur).
U tom slučaju, navode suprotne strane treba dokazati.
Neutralna litiskontestacija
Neutralni stav podrazumijeva da volja pasivne stranke nije poznata pa time nije ni procesno relevantna,.
U skladu s tim, navodi aktivne stranke ne mogu se smatrati ni istinitim ni neistinitim samo zbog toga što se protivnik o njima nije izjasnio (qui tacet nihil dicit).
Primjeri kada se šutnja smatra odobravanjem
U praksi je moguće da neko gradi na tuđem zemljištu.
U tom slučaju, vlasnik zemljišta može zahtijevati da nesavjesan graditelj uspostavi prijašnje stanje ili da otkupi zauzeto zemljište po tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slučaju vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu štete po općim pravilima obaveznog prava.
Međutim, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj gradnji, savjesnom graditelju pripada zgrada sa zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati samo naknadu u visini tržišne vrijednosti zemljišta, koja se određuje prema stanju zemljišta prije građenja, a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda.
Konkludentne radnje
Konkludentne radnje su radnje koje nisu neposredna, direktna, riječima ili pismeno izražena izjava volje, ali predstavljaju ponašanje iz kojeg se može posredno, ali sa sigurnošću, uzimajući u obzir okolnosti, izvesti zaključak da lice njima izražava volju za obavljanje određene pravne radnje.
Konkludente radnje predstavljaju određeno prikladno ponašanje osobe iz kojeg se posredno, ali ipak sa sigurnošću, može zaključiti da je njima izrazila svoju saglasnost za poduzimanje određene pravne radnje, zaključenje pravnog posla, odnosno da je izrazila određenu pravno relevantnu volju.
U pravu, volja stranaka može biti izražena na više načina. Jedan od načina je i poduzimanje konkludentnih radnji.
Isto kao što je to slučaj i sa izričitom izjavom i poduzimanje konkludentne radnje znači da je izjavljena saglasnost.
Uzmimo za primjer situaciju da je zakupodavac bez isticanja primjedbi ili odbijanja na bilo koji način, primio plaćanje zakupnine nakon isteka roka zakupa.
U tom slučaju, smatra se da je pristao na produženje roka za zakupljivanje stana ili poslovnog prostora.
Pravni učinci konkludentnih radnji jednaki su onima koje proizvode očitovanja volje učinjena izričito, izgovorenim ili napisanim riječima.
Podržite Pravni blog
Ukoliko vam se ovaj članak dopadne i smatrate da sadrži korisne informacije, podržite naš rad. Možete da ga podijelite sa prijateljima i pomognete nam da se riječ o Pravnom blogu pročuje. Ovo je naša FACEBOOK STRANICA, TWITTER PROFIL, LINKEDIN, YOUTUBE.
Pravni blog odgovara na vaša i pitanja onih koji ga održavaju i mjesto je gdje autori iznose svoje stavove. Naši pravnici ne daju pravne savjete, niti tvrde da je njihovo tumačenje tačno ili da u međuvremenu nije došlo do izmjene propisa, niti odgovaraju za štetu koja nastane njihovom primjenom.
Zabranjeno je kopiranje članaka sa Pravnog bloga. U slučaju da koristite dio našeg članka potrebno je da na početku napišete da se radi o našem članku, te da se linkuje direktno na članak.