Iz jednog od tekstova (Mišljenja) Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini saznali smo da je neimenovana osoba Agenciji uputila akt u kojem navodi da je zaposlena u jednoj od Institucija Bosne i Hercegovine, a kojoj se obratila sa zahtjevom za izdavanje uvjerenja o radnom stažu. U ovome tekstu, a u skladu sa Mišljenjem nadležnih u Ageniji, objasnićemo da li je neophodno navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva za izdavanje određenog uvjerenja i na taj način doprinijeti zaštiti vaših ličnih podataka.
Sadržaj
- Podrzite Pravni blog
- Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva
- Zakon o zaštiti ličnih podataka
- Zakljucak
Podržite Pravni blog
Ukoliko vam se ovaj članak dopadne i smatrate da sadrži korisne informacije, podržite naš rad. Možete da ga podijelite sa prijateljima i pomognete nam da se riječ o Pravnom blogu pročuje. Ovo je naša FACEBOOK STRANICA, TWITTER PROFIL, LINKEDIN, YOUTUBE.
Pravni blog odgovara na vaša i pitanja onih koji ga održavaju i mjesto je gdje autori iznose svoje stavove. Naši pravnici ne daju pravne savjete, niti tvrde da je njihovo tumačenje tačno ili da u međuvremenu nije došlo do izmjene propisa, niti odgovaraju za štetu koja nastane njihovom primjenom.
Zabranjeno je kopiranje članaka sa Pravnog bloga. U slučaju da koristite dio našeg članka potrebno je da na početku napišete da se radi o našem članku, te da se linkuje direktno na članak.
Navođenje svrhe pri podnošenju zahtjeva
Međutim, službenik Sektora za administrativne poslove stranku je obavijestio da se neće izraditi uvjerenje dok se ne navede svrhu za koju se traži.
S obzirom na okolnosti slučaja, stranka je usmenim putem navela svrhu traženja uvjerenja, koje nakon toga izdato, a u kojem je kao razlog izdavanja navedeno „u svrhu konkurisanja na konkurs“. Stoga, stranka je od Agencije za zaštitu ličnih podataka mišljenje da li ste sa stanovišta Zakona o zaštiti ličnih podataka, dužni prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje uvjerenja navesti svrhu za koju se traži.
Zakon o zaštiti ličnih podataka
U vezi sa naprijed navedenim, na osnovu člana 40. stav (2) tačka g) Zakona o zaštiti ličnih podataka (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/06, 76/11 i 89/11), Agencija je dala Mišljenje u kojem navodi da Zakon o zaštiti ličnih podataka predstavlja osnovnu legislativu koja neposredno određuje obradu ličnih podataka, s ciljem da se na teritoriji Bosne i Hercegovine svim licima, bez obzira na njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka koji se na njih odnose.
Član 4. Zakona propisuje principe obrade ličnih podataka koji su dužni da se pridržavaju svi kontrolori u postupku obrade ličnih podataka. Jedan od principa obrade ličnih podataka je princip pravičnosti i zakonitosti propisan u stavu (1) tačka a) navedenog člana Zakona, koji podrazumijeva obradu ličnih podataka u skladu sa zakonskim propisom kojim se reguliše određena oblast ili je obrada neophodna za ostvarivanje svrhe koja se želi postići.
Dakle, svaki kontrolor pa tako i Institucija Bosne i Hercegovine iz upita, dužna je da obrađuje lične podatke svojih zaposlenika na pravičan i zakonit način.
U skladu sa navedenim, obrada ličnih podataka koja se odnosi na svrhu za koju nosilac podataka zahtijeva uvjerenje, ne može se vršiti ukoliko takva obrada nije određena relevantnim zakonskim propisom.
Zaključak
Obrada ličnih podataka u postupku izdavanja uvjerenja, određena je Zakonom o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj: 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16). Zakonom o upravnom postupku u članu 162. stav (5), propisano je sljedeće:
„Uvjerenje i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatražila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stava 4. ovog člana, kojim je ustanovljena službena evidencija, nije drugačije određeno.“
Dakle, Zakonom o upravnom postupku određeno je da se uvjerenja izdaju na osnovu usmenog zahtjeva, ali nije utvrđena obaveza navođenja svrhe za koju se uvjerenje zahtjeva.
Zaključno, Agencija je mišljenja da zahtijevanje navođenja svrhe za koju se traži uvjerenje o radnom stažu kao u predmetnom slučaju, nije u skladu sa principom pravičnosti i zakonitosti, niti je opravdano sa aspekta zaštite prava na privatnost lica na koje se podaci odnose.